Ima se šta ispričati.

Kada sam se nakon 25 godina vratio u svoje selo, ništa nije bilo isto – a opet jeste

Nakon 25 godina provedenih daleko od rodnog kraja, jedan povratak probudio je uspomene za koje je mislio da su davno nestale. Priča o zavičaju, porodici i osjećaju da neke veze vrijeme nikada ne može prekinuti.

Pošao u Trst po farmerke, obukao pola rodbine osim sebe

U Trst je krenuo po jedne farmerke. Vratio se s tetkinim džemperom, sestrinom bluzom i komšijinim cipelama. Samo je njegova kupovina ostala nedovršena.

Kad je cijela mahala bila jedna velika porodica

Vrijeme kada su vrata bila otvorena, djeca se igrala do mraka, a komšije znale jedni za druge. Druga vremena, ista raja.

Svjetla u retrovizoru

Amir je usred noći vozio iz Njemačke prema Bosni kada je primijetio automobil koji ga je pratio kilometrima. Vozač mu je blicao, približavao se i nije odustajao. Kada je Amir morao stati na mračnoj planinskoj cesti, više nije imao kuda pobjeći.

Kad Balkanac sastavlja namještaj: četiri šarafa viška

Uputstvo je ostalo neotvoreno, jaran je donio bolji alat, a nakon tri sata ostala su četiri šarafa. Ormar malo stoji ukrivo, ali najvažnije je da se vrata mogu zatvoriti.

Ključ ispod treće cigle

Došao je da proda staru porodičnu kuću. Jedan nestali ključ, džezva kafe i crte na zidu promijenili su cijeli plan.

Kaseta koja je povezala staru raju

Jedna stara kaseta prošla je kroz Sarajevo, Zagreb, Ljubljanu, Beograd i Skoplje, a nakon više od trideset godina ponovo je okupila ljude koji su je nekada zajedno snimali.

Kad zoveš kući na video: prvo plafon, onda pola familije

Porodični video-poziv počinje pogledom na plafon, nastavlja se traženjem pravog dugmeta, a završava tako što razgovaraš s roditeljima, rodbinom i komšijom koji je slučajno svratio.

Jedan poziv. I opet si kod kuće.

Poslije dugog radnog dana, jedan poziv kući promijeni cijelu večer. Poznat glas, nekoliko običnih pitanja i osjećaj da udaljenost ipak nema posljednju riječ.