Jedan poziv. I opet si kod kuće.

Ključ ostaviš na isto mjesto. Jaknu prebaciš preko stolice, iako si jutros obećao sebi da nećeš. Na telefonu nekoliko poruka, na stolu račun koji treba platiti. Radni dan je završio, ali ti još nisi sasvim izašao iz njega.

Otvoriš frižider i gledaš unutra kao da će ti neko predložiti večeru. Onda uzmeš telefon.
Na ekranu piše: „Mama“.

„Jesi li jeo?“

Ne stigneš ni pošteno reći zdravo, već dolazi pitanje:

„Jesi li jeo?“
„Jesam“, kažeš, gledajući u sendvič koji tek treba napraviti.
„Šta si jeo?“
E, za to nisi pripremio odgovor.

Nasmiješ se. Ona odmah zna. Kaže da imaš jaja, da sebi nešto skuhaš i da kafa nije večera.
Sve to izgovori onim glasom koji ne priznaje ni godine ni granice. Za nju si još uvijek neko kome treba reći da obuče jaknu.

Vijesti koje ne dolaze u novinama

Onda čuješ šta ima kod kuće. Komšija je završio ogradu. Tetka je bila na kontroli. Neko se sprema za svadbu. U bašti još ima paradajza, ali noći su već hladne.

U pozadini se javi babo:
„Pitaj ga kad dolazi.“
„Pa čuje te“, kaže mama.
On ipak ponovi, malo glasnije: „Kad dolaziš?“

Kažeš da još ne znaš. Moraš vidjeti za slobodne dane. U kalendaru nema zaokruženog datuma, ali u razgovoru već ima mjesta za tebe.

Nekad te kući ne vrati put. Vrati te glas koji pita jesi li jeo.

Ne mora svaki razgovor biti poseban

Nema velikih riječi. Ne razgovarate o svemu što vam nedostaje. Mama na trenutak spusti telefon da smanji ringlu, a ti joj govoriš da se ništa ne čuje.
Vrati se i nastavi tamo gdje je stala. Kao da sjediš za drugim krajem stola.
Ispričaš joj jednu sitnicu s posla. Ne onu zbog koje si cijeli dan bio nervozan, nego nešto smiješno što se desilo pred kraj smjene. Ona se nasmije, pa zovne babu da i njemu ponoviš.

Priča drugi put više nije toliko smiješna. Ali tebi je drago što je sluša.

„Hajde, čujemo se“

Razgovor se završava nekoliko puta. Prvo kažeš da ideš nešto pojesti. Onda se mama sjeti još nečega. Pa ti pitaš treba li im šta. Onda ona kaže da ne brineš.

Na kraju ostane ono poznato:
„Čuvaj se. I javi se.“

Spustiš telefon. Račun je još na stolu, jakna još na stolici. Sutra opet treba rano ustati.
Ali sada izvadiš tavu i razbiješ dva jaja. Pošalješ fotografiju večere.

Odgovor stigne brzo:
„Eto vidiš. Prijatno, sine.“