U jednom gradu znaš koji tramvaj ne treba čekati. U drugom znaš kod koga se ulazi bez zvonjenja. U jednom imaš adresu, u drugom neko još čuva tvoju omiljenu šolju. Život između dva mjesta ne staje baš uredno u jedan kofer.
Dijaspora nije samo povratna karta i godišnji odmor. To je i ona poruka „Jesi stigao?“ prije nego što si parkirao. Glasovna od tri minuta koja počinje sa „Samo kratko“. I poznat naglasak za susjednim stolom, zbog kojeg se odjednom osjećaš malo manje daleko.
Dom ne mora da ima samo jednu adresu
Možeš voljeti život koji gradiš u Berlinu, Beču ili Geteborgu, a da ti nedostaje ulica u kojoj si odrastao. Jedno ne poništava drugo. Nisi manje svoj ako si negdje drugdje pronašao mir. Niti si manje dio novog grada zato što nedjeljom kuhaš ono što se kuhalo kod kuće.
Nekad je dom mjesto. Nekad je glas koji kaže: „Hajde, sjedi. Ima kafe.“
Male navike, velike veze
Za bliskost ne treba uvijek čekati ljeto. Jedan razgovor bez gledanja na sat. Fotografija stare ulice poslana bez posebnog razloga. Recept zapisan onako kako ga mama govori, sa „otprilike“ kao glavnom mjernom jedinicom.
A ovdje, na Boss Jarani, ima mjesta i za Bosnu i za cijeli naš region. Za one koji su otišli, za one koji su ostali i za one koji su rođeni negdje između. Bez takmičenja ko je odakle više. Dovoljno je da se razumijemo.