Prva faza pakovanja je optimizam. Dvije majice, pantalone i punjač. „Ove godine putujemo lagano“, kažeš ozbiljno. Negdje u daljini, jedna dodatna kesa već se smije.
Faza druga: porodična logistika
Jedan poklon za tetku. Sitnica za komšiju. Nešto što je neko naručio, ali „nije veliko“. Ta rečenica obično znači da veličina još nije izmjerena.
Kofer više nije prtljag. To je projekat koji ima rok, više zainteresovanih strana i veoma ograničen kapacitet. Jedino nema sastanke. Za sada.
Faza treća: povratak
Poklone si podijelio i pomislio da će nazad biti više mjesta. Ali niko nije pitao domaći ajvar za mišljenje. Ni zimsku jaknu koju nisi tražio. Ni posudu koju „ne moraš vraćati“, mada svi znamo da je to privremena diplomatska izjava.
Gepek je isti. Samo se porodična procjena njegovog kapaciteta povećala.
Šalu na stranu: količinu prtljaga i ono što smije preko granice provjeri prije puta kod prijevoznika i nadležne carine. Ajvar ne čita pravila, ali putnik ipak treba.
Ovo je humoristički tekst, ne putno ili carinsko uputstvo. Sličnost sa tvojim koferom je, naravno, sasvim očekivana.