Pošao u Trst po farmerke, obukao pola rodbine osim sebe

Plan je bio jednostavan: otići u Trst, kupiti jedne farmerke i vratiti se. Onda je rodbina saznala da ima mjesta u gepeku.

U petak navečer na kuhinjskom stolu stajala su tri predmeta: ključevi automobila, novac za put i papirić na kojem je pisalo „farmerke“.

Do ponoći papirić je imao nastavak. Pa još jedan. Na kraju je izgledao kao da se nabavlja odjeća za manji sportski klub.

„Kad već ideš, uzmi meni džemper“, rekla je tetka.
„Koji broj?“
„Ma znaš mene.“

Znao ju je cijeli život. Njen konfekcijski broj nije znao nikad.

Spisak za ljude koji nisu pošli

Sestra je tražila bluzu. Ne bijelu, ne krem, nego „onu boju između“. Rođak je želio farmerke kao njegove, samo malo šire, duže i, ako može, sasvim drugačije.

Komšija je donio svoju staru cipelu.
„Evo ti, da ne promašiš broj.“
„Da nosim jednu cipelu do Italije?“
„Pa nećeš obje, u čemu ću ja hodati?“

U četiri ujutro krenuli su njih trojica. Na zadnjem sjedištu bili su sendviči, termosica i komšijina cipela zamotana u novine.
Vozač je prije polaska postavio samo jedno pravilo:
„U dva se nalazimo kod auta. Ko zakasni, vraća se pješice.“
Sva trojica su se složila. U dva, naravno, niko nije bio kod auta.

Talijanski za početnike s punim rukama

Pred prvim štandom izvadio je spisak. Prodavač je strpljivo čekao dok je razmotavao papire.
Prvo su riješili tetkin džemper. Podigao ga je ispred sebe, raširio ruke i pokušao objasniti da osoba kojoj je namijenjen nije baš njegove građe.
Prodavač je donio veći.
On je odmahnuo glavom i pokazao malo manje.
Prodavač je vratio prvi.

Nakon nekoliko minuta međunarodnih pregovora kupio je treći.
„Hoće li joj valjati?“ pitao ga je jaran.
„Ako neće njoj, nekome hoće. Imam veliku rodbinu.“
Bluzu boje između bijele i krem pronašao je tek kada je prestao gledati boje i počeo gledati na sat.
Komšijinu cipelu izvadio je posljednju. Prodavač ju je pogledao, zatim pogledao njega.
„Ne, ne. Ne prodajem. Kupujem.“

To je rekao na našem jeziku, glasnije nego prvi put, uvjeren da će tako biti jasnije.

Jedine farmerke koje nije smio zaboraviti

Svoje je ostavio za kraj.
Našao je dobre. Tamne, ravnih nogavica, bez ičega što bi mu dosadilo za mjesec. Isprobao ih je iza zavjese koja je bila uža od njegovih ramena.
„Kakve su?“ pitao je.
„Odlične. Uzmi i hajde“, rekao je jaran zatrpan kesama.
Dok se presvlačio, iz susjedne radnje neko je doviknuo da su našli cipele za komšiju. I to skoro iste.
Ostavio je farmerke prodavaču da ih spakuje, navukao svoje stare i otišao samo da provjeri broj.
Poslije cipela došla je kafa. Poslije kafe traženje trećeg jarana. Poslije traženja rasprava o tome u kojoj su ulici parkirali.

Do auta su stigli u tri i dvadeset.
Prvi je stigao vozač. U tri i devetnaest.
Niko nije spominjao pješačenje.

Gepek se zatvara zajedničkim snagama

Kese su slagali dvaput. Kutije od cipela morale su se okrenuti. Džemper je popunio prazninu između torbe i rezervne obuće. Jedan je držao, drugi gurao, treći objašnjavao kako bi on to bolje.
Na kraju je gepek kliknuo.
Stajali su nekoliko trenutaka i gledali ga, zadovoljni kao da su upravo završili ozbiljan građevinski posao.

Na povratku je onaj sa zadnjeg sjedišta pitao:
„Jesi li sve kupio?“
Izvadio je spisak. Džemper. Bluza. Cipele. Rođakove farmerke. Sve je bilo precrtano.
Na prvom, najmanjem papiriću ostala je jedna riječ.
Farmerke.
Njegove.
Sjetio se zavjese. Prodavača. Onog „samo da provjerim broj“.
„Nemoj mi reći“, kazao je vozač.
Nije ništa rekao.

Smijeh sa zadnjeg sjedišta trajao je do sljedećeg odmorišta.

Modna revija u dnevnoj sobi

Kod kuće su kese otvorene prije nego što je skinuo jaknu.

Tetkin džemper bio je dobar, samo joj se boja više sviđala pod drugim svjetlom. Sestra je rekla da bluza nije baš ono što je zamislila, ali ju je odmah odnijela da je proba. Komšija je obuo nove cipele i prošetao do vrata.

„Vidiš da je dobro što sam ti dao onu staru.“
Na kraju ga je supruga pogledala.
„Hajde, pokaži i ti svoje farmerke.“
Spustio se u fotelju u istim hlačama u kojima je krenuo.
„Moje su ostale u Trstu.“
„Kako ostale?“
„Čekaju da opet pođem.“
Tetka je zastala na vratima, držeći džemper ispred sebe.
„Kad budeš išao, uzmi mi još jedan ovakav. Samo druge boje.“

Jesi li išao u Trst po odjeću ili si bio među onima koji su slali spiskove? Šta se najčešće donosilo u tvoju kuću?

Preporuke za raju

REKLAMA · AMAZON PARTNERLINK

Jacobson Jersey čaršaf s gumom | 100 % pamuk, 180 × 200 do 200 × 200 cm

🛏️ Jacobson Jersey čaršaf s gumom od 100 % pamuka. Mekan, prozračan i jednostavan za održavanje. Odgovara madracima dimenzija 180 × 200 do 200 × 200 cm. OEKO-TEX STANDARD 100. 🛒 Pogledaj na Amazonu. Reklama · Amazon partnerski link.

Pogledaj na Amazonu ↗

Ako kupiš putem ovih linkova, možemo dobiti proviziju. Als Amazon-Partner verdiene ich an qualifizierten Verkäufen.